Nastavljamo dio posvećen znamenitostima Crne Gore i kako do njih doći. Mnogi turisti koji dolaze u Crnu Goru čuli su ili će čuti za pravoslavni manastir Ostrog, koji je u 17. vijeku u stijeni na nadmorskoj visini od oko 800 metara podigao Sveti Vasilije Ostroški, čije mošti danas počivaju u baš taj manastir, u prostoriji nalik podrumu. Manastir Ostrog je jedna od centralnih svetinja pravoslavne Crne Gore, a Ostrog aktivno posjećuju hodočasnici iz susjedne Srbije i Bosne. Vjeruje se da mošti Vasilija Ostrožskog imaju čudesnu iscjeliteljsku moć, pa se upravo Svetom Vasiliju obraćaju molitvama za ozdravljenje i dobro zdravlje.
Nakon što smo završili uvodni dio, prelazimo na praksu, odnosno: kako doći do Ostroga. Ostrog se nalazi između gradova Nikšića i Danilovgrada. Od Boke Kotorske do Nikšića vodi dobar put - izgrađen je prije par godina. Sa obale će se lakše proći kroz Cetinje i Podgoricu. Pa mi, pošto živimo u zalivu, otišli smo na stranu sela Morin, odakle se magistralni put za Nikšić juri u planine (prema znaku za Nikšić, 72 km). Popevši se malo u planine, nismo mogli odoljeti iskušenju da snimimo još jednu fotografiju Boke Kotorske, ovoga puta iz novog ugla - ispred nas je bio moreuz Verige i Perastska ostrva.
Dan je bio vruć, pa smo planirali zaustavljanje za kupanje u jezeru kod Nikšića. Na ulazu u Nikšić ima nekoliko lepih jezera, za kupanje smo izabrali Slano jezero (na ruskom „Slano jezero“), po izgledu Slano jezero pomalo podseća na Skadarsko jezero, takođe ima neravnu obalu, razbacana ostrva prekrivena zelenilom - ljepota!
Primjetno osvježeni, nastavili smo put prema Nikšiću, nakon čega smo skrenuli za Danilovgrad, Ostrog u tom pravcu. Na najbližoj benzinskoj pumpi su nas uvjerili da smo na pravom putu, a ubrzo smo ugledali tablu "Ostrog 12 km", na desnom račvanju je bio još jedan znak za Ostrog, pa smo skrenuli lijevo s autoputa u planine . Do Ostroga vodi uska planinska serpentina, ponegdje ne baš najboljeg kvaliteta, na nekim mjestima se jednostavno nije bilo moguće rastati od autobusa, a morali ste se vraćati, viseći nad ponorom, stvarati lokalne gužve od nekoliko automobila, voziti nije za one sa slabim srcem.
Konačno ustao. Hramski kompleks Ostroga ima dva nivoa, odvojena putem od 5 kilometara. U donjem spratu je crkva Svete Trojice u kojoj su pohranjene mošti mučenika Stanka. Turski osvajači su jednom 15-godišnjem dječaku odsjekli ruke u kojima je držao krst. Dalje, do gornjeg nivoa vodi pješačka staza, kao i autoput, koji smo odlučili koristiti zbog vrućine - uspon uzbrdo je pretežak. Na gornjem katu nalazi se crkva posvećena Časnom križu i, naravno, šareni bijeli Ostrog. Na fotografijama mi je manastir uvek izgledao veći – u stvari, nije toliko veliki, fotografisanje unutar kompleksa je zabranjeno, pa smo se slikali u napadima.
Za obilazak manastira nam je trebalo ne više od pola sata, nakon čega smo jurnuli na magistralu, a tamo - do Podgorice, pa do Skadarskog jezera - opet nam je trebalo da se ohladimo 🙂 Iz Podgorice smo se vraćali klasičnom rutom Cetinje - Budva - Kotor.
