{"id":51734,"date":"2017-04-19T05:19:21","date_gmt":"2017-04-19T04:19:21","guid":{"rendered":"https:\/\/monteonline.ru\/blog\/cetinje\/"},"modified":"2023-01-26T20:33:53","modified_gmt":"2023-01-26T19:33:53","slug":"cetinje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/monteonline.org\/sr\/vodic\/cetinje\/","title":{"rendered":"Cetinje, Crna Gora"},"content":{"rendered":"

Cetinje (vidi dalje Mapa Crne Gore<\/a>) je zvani\u010dni glavni grad Crne Gore. Glavni grad Crne Gore je sada, naravno, Podgorica, ali to nije uvijek bio slu\u010daj. Joseph Brod Tito 1946. godine prebacuje glavni grad u susjednu Podgoricu (tada\u0161nji Titograd). Me\u0111utim, do sada je svaki Crnogorac intuitivno vezan za mali planinski gradi\u0107 Cetinje, koji je prijestonica ve\u0107 500 godina. Do Cetinja vode dva puta: jedan sa obale, kroz vrtoglave Kattaro stepenice, a drugi iz ravnice, kroz grad Budvu. Ljeta su suva i prohladna, a zime snje\u017ene.<\/p>\n

Istorija Cetinja<\/strong>
\n"Krov Evrope, ne pla\u0161i se oluja" - tako je rekla \u0161kotska putnica gospo\u0111a Will Gordon ("\u017dena na Balkanu") o Cetinju kada se prvi put na njemu pojavila po\u010detkom 20. veka - "prostu se ogromna \u010dudovi\u0161ta od sivog kamena red za redom, sve do oka, kao da se ovdje, u naletu svog silovitog bijesa, smrznula ogromna zmija, formiraju\u0107i ove veli\u010danstvene kamenite lance i vrhove.
\nI nije preterivala. Ispod ove veli\u010danstvene mase nalazi se grad ku\u0107ica igra\u010daka, koji je hrabro\u0161\u0107u i bijesom dugi niz vjekova tjerao sve osvaja\u010de. Re\u0107i da su Crnogorci ratnici zna\u010di ne re\u0107i ni\u0161ta. Me\u0111utim, Cetinje nije bilo samo tvr\u0111ava: Turci su tri puta poku\u0161avali da ga zauzmu, ali nisu uspjeli. Prvi poku\u0161aj u\u010dinjen je 1692. godine, a onda su grad - tada je to jo\u0161 bio manastir - uni\u0161tili sami Crnogorci: kada su Turci provalili na Cetinje, oni su, ne \u017eele\u0107i da odustanu, digli u vazduh barut i poginuo zajedno sa osvaja\u010dima. Drugi put, 1714. godine, Turci su uspjeli da spale cijeli grad do temelja, ali ih je otpor crnogorskih plemena natjerao na povla\u010denje. Turci su 1785. godine napravili novi poku\u0161aj, ali ovoga puta nisu uspjeli slomiti neposlu\u0161ne Crnogorce.
\nDuh ovog grada u srcu Crne Gore je zarazan. Za staru-novu crnogorsku zastavu ispri\u010dao mi je jedan Hrvat koji ovdje \u017eivi: \u201eVidi\u0161, krila crnogorskog orla su podignuta, u znak da se nikada nismo predali Turcima, dok krila srpskog orla gledaju dole\u201c .<\/p>\n

\"\"<\/a>
Zastava (i grb) Crne Gore li\u010di na ruskog dvoglavog orla<\/figcaption><\/figure>\n

Atrakcije Cetinje<\/strong>
\nPra\u0161njave cetinjske ulice, njegove tro\u0161ne ku\u0107e i napu\u0161tene ba\u0161te su uklete. Ovaj grad je imao svoje "lijepo doba" - u vrijeme kada je crnogorski princ postao kralj, a njegove brojne k\u0107erke privla\u010dile su obo\u017eavaoce sa najveli\u010danstvenijih dvorova Evrope. Ovdje su se najavljivali balovi i tkale intrige.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Godine 1912. u gradu je bilo smje\u0161teno 11 stranih diplomatskih misija, a za polovinu su posebno izgra\u0111ene rezidencije. Sve ove zgrade se mogu vidjeti i danas, osim ameri\u010dke ambasade, koja je uni\u0161tena u zemljotresu 1979. Na mjestu britanske ambasade danas se nalazi muzi\u010dka akademija. U blizini je ruska ambasada - u \u010disto peterbur\u0161kom stilu, i italijanska ambasada, u nepogre\u0161ivom jadranskom stilu, sa klasi\u010dnim linijama; sada je ovde gradska biblioteka. Ruska ambasada sada ima uspje\u0161nu umjetni\u010dku akademiju, a turska ambasada ima pozori\u0161nu \u0161kolu. Restoran se nalazi u biv\u0161oj bugarskoj ambasadi. U biv\u0161oj francuskoj ambasadi, posebno lepoj zgradi \u010dija je veli\u010dina gotovo grandiozna, od 1949. godine neko vreme se nalazila Slu\u017eba dr\u017eavne bezbednosti.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Plavi dvor, zvani\u010dna rezidencija predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovi\u0107a<\/figcaption><\/figure>\n

U zapadnom dijelu grada, ispod stijena, nalazi se Cetinjski manastir<\/strong>.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Cetinjski manastir<\/figcaption><\/figure>\n

Cetinjski manastir ima veoma bogatu istoriju. U dalekom XV vijeku, pod pritiskom osmanskih osvaja\u010da, Crnogorci su morali da pobjegnu sa obala Skadarskog jezera u unutra\u0161njost. Tada je Ivan Crnoevi\u010d, vladar Crne Gore, osnovao novu prestonicu na Cetinju. Grad je bio aktivno uznemiren, ali je kasnije vladar morao pobje\u0107i od Turaka i potra\u017eiti privremeno uto\u010di\u0161te u Italiji. Godine 1479. Ivan Tsrnoevich posjetio je poznatu hodo\u010dasni\u010dku crkvu posve\u0107enu Djevici Mariji u gradu Loretto. Stoje\u0107i na brdima Loretto, obe\u0107ao je da \u0107e, ako se uspije vratiti u svoje rodne krajeve, sagraditi samostan u \u010dast Djevice Marije. I odr\u017eao je obe\u0107anje: 1484. godine sagra\u0111en je samostan koji se sastoji od crkve pod patronatom Bogorodice, crkve kapele posve\u0107ene Apostolu Petru, kao i komunalnih i stambenih prostorija.
\nU kapeli manastira se ka\u017ee da se nalazi desna ruka Jovana Krstitelja i komad drveta sa krsta na kome je Hristos razapet. Riznica manastira sadr\u017ei vredne istorijske relikvije: \u0161tafetu i pe\u010dat Ivana Crnoevi\u010da, krune i mitre mitropolita, divnu zbirku rukopisa. Na malom uzvi\u0161enju iznad manastira nalazi se sto - kula na kojoj su nekada kao trofeji bile izlo\u017eene odse\u010dene glave Turaka.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Crkva Ro\u0111enja Presvete Bogorodice na \u010cipuru podignuta je na ru\u0161evinama Starog Cetinjskog manastira, koji su Turci i Mle\u010dani uni\u0161tili 1692. godine.<\/figcaption><\/figure>\n

Oko manastira u rano prole\u0107e cvetaju krokusi i pahuljice, postavljaju\u0107i jarki \u0161areni tepih koji se isti\u010de na pozadini golih stabala i pro\u0161logodi\u0161nje trave.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a>
crocuses<\/figcaption><\/figure>\n

Pored manastira nalazi se utvr\u0111eni konak kneza Petra II Petrovi\u0107a-Njego\u0161a, gde se i danas \u010duvaju njegove li\u010dne stvari, uklju\u010duju\u0107i i rukopis \u201eGorske krune\u201c (muzej je obi\u010dno otvoren od 9 do 17 \u010dasova, ulaz ko\u0161ta oko 3 eura).
\nTako\u0111e treba napomenuti Orlov Krs<\/strong> - Eagle cliff<\/strong>sa kojeg se pru\u017ea pogled na cijelo Cetinje.
\nAko pogledate prema zapadu, vidjet \u0107ete barokne konture starog Vladine ku\u0107e (Vladinova ku\u0107a)<\/strong>, gdje se sada nalazi Narodni istorijski muzej i umjetni\u010dka galerija Crne Gore.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Centar grada \u010dine dvije paralelne ulice, zaklonjene u hladovini lipa. Mnogo je uli\u010dnih kafi\u0107a u kojima me\u0161tani vole da sede i gledaju \u0161ta se de\u0161ava na ulici.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Ako hodate isto\u010dnom ulicom, mo\u017eete vidjeti Vla\u0161ka crkva<\/strong>, koji je sagra\u0111en 1450. godine, jo\u0161 prije nego \u0161to se Cetinje pojavilo. Sagradili su ga obi\u010dni pastiri; na to su doveli svoja stada. Ispred crkve su dva nadgrobna spomenika; jedan od njih je crnogorski razbojnik koji je polo\u017eio glavu \u0161tite\u0107i Crnogorce od Turaka.<\/p>\n

Ostalo fotografije Crne Gore<\/strong> pogledajte na\u0161u stranicu na Facebook<\/a>! Budimo prijatelji!<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Cetinje (vidi na mapi Crne Gore) je zvani\u010dni glavni grad Crne Gore. Administrativni glavni grad Crne Gore je, naravno, sada Podgorica, ali to nije uvijek bio slu\u010daj. Joseph Brod Tito 1946. godine prebacuje glavni grad u susjednu Podgoricu (tada\u0161nji Titograd). Me\u0111utim, do sada je svaki Crnogorac imao intuitivnu privr\u017eenost malom planinskom gradu Cetinju, koje je bilo prijestonica 500 [\u2026]<\/p>","protected":false},"author":1,"featured_media":51746,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_themeisle_gutenberg_block_has_review":false,"footnotes":""},"categories":[151],"tags":[],"class_list":["post-51734","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-guide"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/monteonline.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/51734"}],"collection":[{"href":"https:\/\/monteonline.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/monteonline.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/monteonline.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/monteonline.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=51734"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/monteonline.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/51734\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":51745,"href":"https:\/\/monteonline.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/51734\/revisions\/51745"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/monteonline.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/51746"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/monteonline.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=51734"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/monteonline.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=51734"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/monteonline.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=51734"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}