Dobar dan! Izvinjavam se što se neko vrijeme nisam javljao - bilo je dosta posla, a i vrijeme se pokvarilo - vikend je bio najhladniji i najvlažniji dan tokom cijelog našeg boravka u Crnoj Gori. Cijeli dan je bio ono što se zove "na vlažnom mjestu", duvao je jak vjetar. Temperatura je bila dovoljno visoka, ali kiša i vjetar su učinili svoje. Jučer i danas vrijeme se razvedrilo, ali i dalje svako jutro počinje sa oblacima koji se poslijepodne razilaze, a nebo se potpuno razvedri.

Za to vrijeme prikupio sam neke nove podatke o lokalnoj hrani.

Dakle, kafa - uspjeli smo pronaći italijansku Lavazzu, košta otprilike isto kao i sve druge domaće marke kafe - ali ne začepljuje aparat za kafu. Lokalno proizvedenu mljevenu kafu karakterizira vrlo fino mljevenje, zbog čega začepljuje rupe u svim uređajima za kuhanje kafe. Probali smo i italijanske "makinete" - skoro eksplodirale. Općenito, ovdje je popularan način pripreme turske kafe, na turskom je malo viskozna i vrlo gusta - zbog malih čestica kafe koje su ravnomjerno raspoređene po kafi. Sad tek prvi put kuham takvu kafu - miriši, iako ne za svakoga.

Morski plodovi: probali smo “oradu” u foliji. Nedaleko od nas - u mjestu Ljuta - nalazi se specijalizovani riblji supermarket - COGI - sa ribarskog gazdinstva, gdje možete kupiti najsvježiju ribu svaki dan. Tako smo stigli tamo uveče, nama poznate ribe više nisu ostajale u pravoj količini - bila je samo "horda" - veličine ribe po osobi. Moj zbornik izraza nije poznavao takvu ribu i odlučili smo pokušati, kako kažu, bez gledanja 🙂 Kao rezultat toga, pokazalo se da je ova riba u Rusiji poznata pod imenom "dorada" ili "zlatna parnja", iz roda karasa. Da, nema veze - riba se pokazala odličnom, stavili su još jednu kvačicu u morski jelovnik 🙂 Na pijaci smo primijetili da lokalno stanovništvo aktivno kupuje nekakvu "proboscis" - ispostavilo se da je ovo hobotnica. Preporučen nam je recept za kuvanje hobotnice: kuvati 40 minuta, iseći na kolutiće, začiniti solju i začinima - i osećati se kao pravi Crnogorac! Čim ga isprobam, obavezno ću ga objaviti.

Ranije sam pomenuo hleb. Tako su, vozeći se putem za Budvu, uočili veliki reklamni plakat:

Za ljude sa ukusom!

Ispostavilo se da tamo postoji privatna pekara, čija je vlasnica udata za Ruskinju, a ovdje smo našli odličan kruh: crni, hrskav, tako težak, sa sjemenkama i drugim začinima! Pravi džem! Plaši samo cijena - 2 eura po rolni. Generalno, hleb je ovde generalno skuplji nego u Rusiji - obična vekna hleba (koja ovde izgleda kao ogromna vekna) košta oko 1 evro. Nekad ćemo se razmaziti hljebom za 2 eura 🙂