Dobar dan! Izvinjavam se što se neko vrijeme nisam javljao - bilo je dosta posla, a i vrijeme se pokvarilo - vikend je bio najhladniji i najvlažniji dan tokom cijelog našeg boravka u Crnoj Gori. Cijeli dan je bio ono što se zove "na vlažnom mjestu", duvao je jak vjetar. Temperatura je bila dovoljno visoka, ali kiša i vjetar su učinili svoje. Jučer i danas vrijeme se razvedrilo, ali i dalje svako jutro počinje sa oblacima koji se poslijepodne razilaze, a nebo se potpuno razvedri.
Za to vrijeme prikupio sam neke nove podatke o lokalnoj hrani.
Dakle, kafa - uspjeli smo pronaći italijansku Lavazzu, košta otprilike isto kao i sve druge domaće marke kafe - ali ne začepljuje aparat za kafu. Lokalno proizvedenu mljevenu kafu karakterizira vrlo fino mljevenje, zbog čega začepljuje rupe u svim uređajima za kuhanje kafe. Probali smo i italijanske "makinete" - skoro eksplodirale. Općenito, ovdje je popularan način pripreme turske kafe, na turskom je malo viskozna i vrlo gusta - zbog malih čestica kafe koje su ravnomjerno raspoređene po kafi. Sad tek prvi put kuham takvu kafu - miriši, iako ne za svakoga.
Plodovi mora: Probali smo "oradu" u foliji. Nedaleko od nas, u mjestu zvanom Ljuta, nalazi se specijalizirani riblji supermarket (COGI, u vlasništvu ribarske farme) gdje svaki dan možete kupiti najsvježiju ribu. Stigli smo tamo navečer, a ribe za koju smo znali da je nestala u količinama koje su nam bile potrebne. Jedina riba koja je bila dostupna bila je "orada", otprilike veličine ribe po osobi. Moj rječnik nije prepoznavao ovu ribu, pa smo odlučili probati je bez da smo je i pogledali. 🙂 Ispostavilo se da je ova riba u Rusiji poznata kao "dorada" ili "zlatna parnja", pripadnik porodice orada. Nije važno, ali riba je ispala odlična, a mi smo dodali još jednu stavku na naš meni s morskim plodovima. 🙂 Primijetili smo na pijaci da lokalno stanovništvo aktivno kupuje nešto što se zove "proboscis" (riba rilovac). Ispostavilo se da je to hobotnica. Preporučili su nam ovaj recept za hobotnicu: kuhajte je oko 40 minuta, narežite je na kolutove, začinite solju i začinima i osjećat ćete se kao pravi Crnogorac! Obavezno ću vas obavijestiti kada probamo.
Ranije sam pomenuo hleb. Tako su, vozeći se putem za Budvu, uočili veliki reklamni plakat:
Ispostavilo se da tamo postoji privatna pekara, čiji je vlasnik oženjen Ruskinjom, i tamo smo pronašli fantastičan hljeb: taman, hrskav, tako težak, sa sjemenkama i drugim začinima! Prste ćete polizati! Jedino što nas odbija je cijena: 1 TP2T, 2 eura po vekni. Generalno, hljeb je ovdje skuplji nego u Rusiji. Obična vekna hljeba (koja ovdje izgleda kao ogromna vekna) košta oko 1 euro. S vremena na vrijeme ćemo se počastiti hljebom od 2 eura. 🙂
