U Crnoj Gori je već ljeto i već ima mnogo turista. Prije nekoliko sedmica imali smo zadovoljstvo pripremati se program izleta u Crnoj Gori za bračni par iz Rusije koji je sa nama podijelio svoje recenzija o Crnoj Gori. Nismo mogli a da to ne podijelimo s vama – nakon čitanja ponovo sam se zaljubila u ovu divnu zemlju. Pa, neću se upuštati u vlastita razmišljanja, riječ Saši (fotografije sa ekskurzija pogledajte ispod!):
Na kaminu je staklena kugla. U njemu, iznad malog dvorca, pada snijeg od latica cvijeta jabuke. U blizini, u plavoj somotnoj kutiji za nakit, nalazi se minijaturna kompozicija od hladnog srebra koja prikazuje scenu jaslica u kojoj je rođeno dijete Isus. Ovo suveniri iz Crne Gore. Vizuelni svjetionici sjećanja putovanje u bajkovitu zemlju na Jadranskom moru.
Nerazvodnjeni akvarel, koji je napisao nebeski umjetnik, pred nama se pojavljuje ova mala planinska zemlja. Svijetle: plava, zelena, tirkizna, ultramarin, dimljeno plava, ovseni kolačići, šećerno ružičasta, crveno-narandžasta, sve kao Van Goghove šarenice. Impresionistički raj za oči umorne od monotonog sivila prašnjavog industrijskog mravinjaka. Stanovnik grada sa preko milion stanovnika koji nije u iskušenju da putuje ne može da pobegne od osećaja odvojenosti od stvarnosti ovde, toliko se „oglušujete“ od sve te buke boja i bajkovitih pejzaža. Plavo more uz obalu, posuto malim zelenim otočićima, upravo tu, okrećući glavu, su planine kroz koje polako i lijeno prolaze pamučni oblaci, kuće sa crvenim krovovima i cvijećem posvuda. Serpentine puteva, stari evropski automobili sa patinom vremena, visoki dostojanstveni Crnogorci, oronule austrougarske, španske, venecijanske tvrđave, pravoslavni manastiri sa oreolom svetlosnog oreola od broja svetinja pohranjenih u njima i opet planine, more, planine, more...
Ogromne ruske udaljenosti i otvoreni prostori često ometaju percepciju naših lokalnih ljepota. Ostani budan dok ne stigneš tamo. Nema vremena za kontemplativni odmor. Crna Gora je u tom pogledu sušta suprotnost. Zemlja izgleda kao igračka, posebno sa visine pogleda na planinu. Ovdje je sve toliko blizu da se iz centra zemlje - glavnog grada Podgorice, do obale ide sat i po, ako idete tunelom Sozina, i dva sata, ako idete po planinama. A na obali, istorijski značajni gradovi nalaze se na pola sata jedan od drugog. I nema besposlenog izležavanja na plaži! Crna Gora je previše atraktivna za aktivne turiste, šteta je izgubiti dan i ne steći nove utiske. Naravno, more zove turiste na plaži, koji su željni divlje preplanule kože, ali da, svako će izabrati odmor ovdje za sebe.
Ne, nisam turista - ekstremno, Elbrus mi ne sija)) ali, kao i svako sovjetsko dijete, kao dijete je voljela da se penje na drveće, gradilišta, u porušene kuće, igra munje i kozačke pljačkaše. Crna Gora će ponovo od vas napraviti dijete, toliko je mogućnosti za ovakav turizam. Kakve tvrđave i utvrde, napuštena sela nećete naći ovdje, nego ove planine! Prelepe su i bliske. Pruži ruku, uzmi ranac i patike i kreni! A uveče se vratite na svoju terasu ili u kafić na nasipu i dišite, udišite... vazduh koji ne sadrži izduvne gasove i proizvode petrohemijske industrije. Prezrele ruže koje niko ne seče, sunce koje ne peče, vazduh koji nema dovoljno pluća, plavo-plavo more, u kome više ne tonu fregate gusara, planine koje mame perjanicama iz oblaka - nije li ovo raj!
I kao vodič u raju, vodiči ove grupe su savršeni. Imao sam sreću da razgovaram i putujem po Crnoj Gori, u društvu Stasa Sedova. Veoma pozitivan, zanimljiv i pažljiv naš sunarodnik iz Rusije. Uostalom, pitanje vodiča koji govori ruski je uvijek relevantno. Samo primanjem informacija na svom jeziku možete računati da nećete propustiti nijedan detalj. Hvala Stas na usluzi i bogatom programu, kao i Marini na pohodu na planinu Vrmac. Sretno vam momci i prosperitet!
Kao ilustraciju utisaka dodajem snimljene fotografije na planinarsku turu na planinu Vrmac (Bokokotorski zaliv)!
