Prošle nedjelje odlučili smo posljednji put da odemo na planinu Stoliv po kestene (kišna sezona već počinje i više nećemo moći da ih beremo) i da se u isto vrijeme, konačno, popnemo na vrh planine Vrmac . Dan je bio sunčan i topao. Što se više penjete, dolazak jeseni postaje sve izraženiji. Samo nekoliko žutih listova njiše se na drveću, kamenje bez bujne vegetacije je izloženo i daje planini još strašniji izgled. Ali ipak, puzava majčina dušica (mediteranski začin) i dalje puzi i ne žuri u podzemlje 🙂 Namirišući njegov slatki miris, nisam mogla odoljeti i radije sam ga skupila - znate kako divno ide uz jela od mesa i supe!
Gotovo sve planinske staze su označene posebnim znakovima, prateći koje se nećete izgubiti i sigurno ćete stići na odredište. Ove staze obilježavaju lokalni klubovi planinskih senzacija, koji su sami razvili ove staze, za što im posebne “hvale”! Ovako izgledaju etikete:
Ipak, ne savjetujem vam da sami idete na izlet planinskim stazama, jer. ponekad se ukrste i možete slučajno skrenuti na drugu stazu ili zbog neiskustva izgubiti „trag“. Pored ovih znakova, vrlo su česti i drugi znakovi. Pokušajte da ne upadnete u nevolje ili negdje drugdje! 🙂
Na vrhu planine sreli smo se sa onima koji su nam ostavili ove tragove 🙂
Tu smo našli i usamljeni krst bez ikakvog potpisa. Kasnije smo saznali da je tu sahranjen austrougarski inžinjer, koji je svojevremeno tu prožimao put. Inače, bit će zanimljivo spomenuti da su SVE puteve na primorju izgradili Austro-Ugari za vrijeme njihovog posjedovanja ovim zemljištem u 19. vijeku. Pored puteva, izgradili su kolosalan broj tvrđava i utvrda.
Ovo su pogledi na Bokokotorski zaliv koji su nam se počeli otvarati:
Kratko smo se zaustavili i napravili piknik na jednom od vrhova sa kojeg su se mogli vidjeti i Bokokotorski i Tivatski zaliv - impozantan prizor. Nakon čaše vina i sendviča sa pršutom, krenuli smo nazad. Bilo je oko 3 sata popodne, a mi imamo zalazak sunca u pola šest uveče. Naravno, možete se penjati na planine bez dnevnog svjetla, ali nije baš zgodno, pogotovo spuštanje, jer se lako možete spotaknuti i sletjeti mekom tačkom ne na baš mek kamen, već ako imate sreće, onda na neko od meki tragovi 🙂
Kažu da imamo jak ciklon iz Italije sa kišom i olujnim vjetrom. Tako da ćemo morati da odložimo naša sledeća putovanja za nedelju dana i da radimo kućne poslove 🙂
