Prošle nedjelje odlučili smo posljednji put da odemo na planinu Stoliv po kestene (kišna sezona već počinje i više nećemo moći da ih beremo) i da se u isto vrijeme, konačno, popnemo na vrh planine Vrmac . Dan je bio sunčan i topao. Što se više penjete, dolazak jeseni postaje sve izraženiji. Samo nekoliko žutih listova njiše se na drveću, kamenje bez bujne vegetacije je izloženo i daje planini još strašniji izgled. Ali ipak, puzava majčina dušica (mediteranski začin) i dalje puzi i ne žuri u podzemlje
Namirišući njegov slatki miris, nisam mogla odoljeti i radije sam ga skupila - znate kako divno ide uz jela od mesa i supe!
Gotovo sve planinske staze su označene posebnim znakovima, prateći koje se nećete izgubiti i sigurno ćete stići na odredište. Ove staze obilježavaju lokalni klubovi planinskih senzacija, koji su sami razvili ove staze, za što im posebne “hvale”! Ovako izgledaju etikete:
Oznake za osvajače planina
Ipak, ne savjetujem vam da sami idete na izlet planinskim stazama, jer. ponekad se ukrste i možete slučajno skrenuti na drugu stazu ili zbog neiskustva izgubiti „trag“. Pored ovih znakova, vrlo su česti i drugi znakovi. Pokušajte da ne upadnete u nevolje ili negdje drugdje!
Ostale oznake
Na vrhu planine sreli smo se sa onima koji su nam ostavili ove tragove
Gobies
Tu smo našli i usamljeni krst bez ikakvog potpisa. Kasnije smo saznali da je tu sahranjen austrougarski inžinjer, koji je svojevremeno tu prožimao put. Inače, bit će zanimljivo spomenuti da su SVE puteve na primorju izgradili Austro-Ugari za vrijeme njihovog posjedovanja ovim zemljištem u 19. vijeku. Pored puteva, izgradili su kolosalan broj tvrđava i utvrda.
Grob austrougarskog inženjera na vrhu Kalavrije
Ovo su pogledi na Bokokotorski zaliv koji su nam se počeli otvarati:
Pogled na Bokokotorski zaliv
Jedan od mladih penjača
Mješovita mediteranska šuma
Kratko smo se zaustavili i napravili piknik na jednom od vrhova sa kojeg su se mogli vidjeti i Bokokotorski i Tivatski zaliv - impozantan prizor. Nakon čaše vina i sendviča sa pršutom, krenuli smo nazad. Bilo je oko 3 sata popodne, a mi imamo zalazak sunca u pola šest uveče. Naravno, možete se penjati na planine bez dnevnog svjetla, ali nije baš zgodno, pogotovo spuštanje, jer se lako možete spotaknuti i sletjeti mekom tačkom ne na baš mek kamen, već ako imate sreće, onda na neko od meki tragovi
Boka - naša "ljepotica"- što znači "ljepota"
Kažu da imamo jak ciklon iz Italije sa kišom i olujnim vjetrom. Tako da ćemo morati da odložimo naša sledeća putovanja za nedelju dana i da radimo kućne poslove
