Prošle nedjelje odlučili smo posljednji put da odemo na planinu Stoliv po kestene (kišna sezona već počinje i više nećemo moći da ih beremo) i da se u isto vrijeme, konačno, popnemo na vrh planine Vrmac . Dan je bio sunčan i topao. Što se više penjete, dolazak jeseni postaje sve izraženiji. Samo nekoliko žutih listova njiše se na drveću, kamenje bez bujne vegetacije je izloženo i daje planini još strašniji izgled. Ali ipak, puzava majčina dušica (mediteranski začin) i dalje puzi i ne žuri u podzemlje 🙂 Namirišući njegov slatki miris, nisam mogla odoljeti i radije sam ga skupila - znate kako divno ide uz jela od mesa i supe!
Gotovo sve planinske staze su označene posebnim znakovima, koji će vam pomoći da se ne izgubite i osigurati da stignete na odredište. Ove staze su označili lokalni planinarski avanturistički klubovi, koji su ih sami razvili, i zbog toga im odajemo počast! Evo kako izgledaju znakovi:
Međutim, ne preporučujem samostalno planinarenje planinskim stazama, jer se ponekad ukrštaju i možete slučajno skrenuti na drugu stazu ili, zbog neiskustva, izgubiti put. Pored ovih znakova, vrlo su česti i drugi markeri. Pokušajte da ne upadnete u nevolje ili bilo šta drugo! 🙂
Na vrhu planine sreli smo se sa onima koji su nam ostavili ove tragove 🙂
Tu smo našli i usamljeni krst bez ikakvog potpisa. Kasnije smo saznali da je tu sahranjen austrougarski inžinjer, koji je svojevremeno tu prožimao put. Inače, bit će zanimljivo spomenuti da su SVE puteve na primorju izgradili Austro-Ugari za vrijeme njihovog posjedovanja ovim zemljištem u 19. vijeku. Pored puteva, izgradili su kolosalan broj tvrđava i utvrda.
Ovo su pogledi na Bokokotorski zaliv koji su nam se počeli otvarati:
Napravili smo kratku pauzu i piknik na jednom od vrhova, s kojeg smo mogli vidjeti i Bokokotorski i Tivatski zaljev - impresivan prizor. Nakon čaše vina i sendviča s pršutom, krenuli smo nazad, jer je bilo oko 15 sati, a zalazak sunca ovdje je u 16:30. Penjanje na planine bez dnevnog svjetla je svakako moguće, ali nije baš ugodno, posebno silazak, jer je lako okliznuti se i sletjeti na ne baš mekanu stijenu, ili ako imate puno sreće, na jednu od mekih markacija.
Kažu da imamo jak ciklon iz Italije sa kišom i olujnim vjetrom. Tako da ćemo morati da odložimo naša sledeća putovanja za nedelju dana i da radimo kućne poslove 🙂
