Obično je uobičajeno da napišete svoj prvi utisak o zemlji koju posjećujete... Hmmm, to nije lako u mom slučaju. Upravo smo danas stigli, i dok su osjećaji vrlo pomiješani - oko vas su velike, veličanstvene planine, a bukvalno pet metara dalje je čisto, svijetlo tirkizno more - ovakvi pogledi su potpuno neuobičajeni za naš sibirski pogled.
Trajektom smo stigli do grada Bara, prošli pasošku kontrolu i izašli na obalu. Zgrada luke nije ništa posebno. Općenito, vrijedi napomenuti da se palate ovdje ne grade od stanica i luka, kao što je uobičajeno u Rusiji. Uz pomoć lokalnih taksista koji se vrpolje oko nas, pozvali smo osobu koja nam je dovezla auto na iznajmljivanje - prvi put smo ga iznajmili (na mesec dana), dok ne nabavimo svoj auto, pošto su cene ovde mnogo povoljnije nego ruske 🙂
Tako smo se zaustavili u gradu prijatnog imena Dobrota (naglasak na prvom slogu) - mali, miran i ugodan gradić smješten na obali Bokokotorskog zaliva, jednog od najzagađenijih i najljepših fjordova na svijetu. Sada je kraj februara, a cveće već počinje da cveta ovde i sunce greje kao što imamo u Sibiru u junu-julu. Preko dana možete hodati u laganim džemperima, a uveče, kada se sunce sakrije, bude prilično prohladno (treba kupiti ćebe da se u njega umotate i uveče sjedite na terasi i uživate u pregledi!)
