Odavno sam želio da napišem kako živimo u Crnoj Gori na jesen. Novembar je postepeno dolazio - u mom rodnom gradu odavno je minus i ima snijega, a u Crnoj Gori smo jedva obukli jakne i lake jakne. Dnevne temperature se kreću od +15 do +23. Mi u Boki Kotorskoj imamo sunčanih dana, kiše. Kiše su jako jake, može padati cijeli dan, oblaci su toliko niski da se ne vide planine nasuprot. Nedavno smo se vozili autom na Cetinju, zaleteli u oblak, morali smo da vozimo brzinom od 30 km/h - jedva se videla zadnja svetla automobila koji se kreće ispred. Vjetar ima, ali rijetko, jednom sedmično je prohladni vjetrovit dan.
Danas smo proveli dan na zelenom poluostrvu Luštica, vozili se plažama Zhanitsa, Mirishte, Plavi Horizonti - izgledaju pusto, kao, zaista, na svakoj plaži zimi, oluja donosi blato na obalu, sve je zatvoreno, kafici ne rade, povremeno su prolaznici kolica.
Najviše se danas sjećam susreta sa našim sunarodnicima koji su plivali (!) na plaži Mirište. Iz razgovora sa njima saznao sam da ne odmaraju u Crnoj Gori ne prvi put, kao mnogi drugi, i da se rado vraćaju ovdje. Zanimljivo je bilo gledati kako mještani beru zrele masline tako što ih štapom obore sa stabla - nikad prije nisam vidio beru masline. Generalno, sada se neprerađene masline prodaju u vrećama na pijacama, kao što u Rusiji prodaju krompir nakon berbe 🙂
