Već dugo namjeravam pisati o našem jesenjem životu u Crnoj Gori. Novembar je polako stigao. U mom rodnom gradu je već dugo temperatura ispod nule, a ima i snijega na tlu, ali u Crnoj Gori jedva da možemo nositi jakne ili lagane kapute. Dnevne temperature se kreću od 15 do 23 stepena Celzijusa. Ovdje u Boki Kotorskoj imamo sunčane dane i kišu. Kiša može biti jako jaka, padati cijeli dan, s oblacima tako niskim da se ne vide planine s druge strane. Nedavno smo se vozili prema Cetinju i upali u oblak. Vozili smo 30 km/h i jedva smo mogli vidjeti zadnja svjetla automobila ispred. Ima vjetrova, ali ne često; jednom sedmično imamo hladan i vjetrovit dan.
Danas smo proveli dan na zelenom poluostrvu Luštica, vozili se plažama Zhanitsa, Mirishte, Plavi Horizonti - izgledaju pusto, kao, zaista, na svakoj plaži zimi, oluja donosi blato na obalu, sve je zatvoreno, kafici ne rade, povremeno su prolaznici kolica.
Najviše se danas sjećam susreta sa našim sunarodnicima koji su plivali (!) na plaži Mirište. Iz razgovora sa njima saznao sam da ne odmaraju u Crnoj Gori ne prvi put, kao mnogi drugi, i da se rado vraćaju ovdje. Zanimljivo je bilo gledati kako mještani beru zrele masline tako što ih štapom obore sa stabla - nikad prije nisam vidio beru masline. Generalno, sada se neprerađene masline prodaju u vrećama na pijacama, kao što u Rusiji prodaju krompir nakon berbe 🙂
