Njeguši, Crna Gora (vidi dalje Mapa Crne Gore) - vrlo malo selo, koje se nalazi 19 km od nekadašnje kraljevske rezidencije Cetinje i 1000 metara nadmorske visine, u podnožju rezervata prirode Lovćen. Do Njeguša se stiže preko Cetinja ili vijugavim Kattaro stepenicama, sa kojih se pruža veličanstven pogled na Bokokotorski zaliv. Selo u kojem je rođena dinastija Petrović (Negoš) je mala grupa kamenih kuća uz cestu koje su sačuvale svoj drevni identitet. Na Njegušima se živi sporo, okruženi planinskim vrhovima. Prema rezultatima popisa iz 2003. godine, na Njegušima je ostalo ne više od 30 mještana, čiji odmjereni život u ljetnoj sezoni prekidaju gomile turista koji žele da kušaju domaće specijalitete i urone u crnogorsko zaleđe.
Petar Petrović Njegoš, vladar Crne Gore od 1830. do 1851. godine i mitropolit Crnogorsko-primorske eparhije Srpske pravoslavne crkve, rođen je u jednoj od lokalnih kuća nalik štalama. Dinastija Petrović-Njegoš bila je vladajuća dinastija Crne Gore od 1697. do 1918. godine. Petar Petrović Njegoš dao je ogroman doprinos razvoju Crne Gore i uspostavljanju Crne Gore kao države. Prema njegovom testamentu, sahranjen je u kapeli na vrhu planine Lovćen, koju su Austrijanci uništili tokom Prvog svjetskog rata, a kasnije obnovili, samo da bi je ovaj put ponovo uništili komunisti. Njegošev mauzolej je naknadno izgrađen na mjestu kapele, a sada se u njemu nalaze posmrtni ostaci slavnog vladara Crne Gore. Njegošev mauzolej je otvoren za turiste (cijena ulaznice: 2,5 eura). Petar Petrović Njegoš bio je državnik i reformator koji je učinio sve što je moguće da Crnu Goru transformiše u nezavisnu, modernu državu. Ali Petar Njegoš je podjednako poznat po svom djelu kao pjesnik. Njegova pjesma "Gorski vijenac" kruniše djelo ovog talentovanog političara i prepoznata je kao jedno od najznačajnijih poetskih djela jugoslovenske književnosti.
Dragi Bože, ti imaš kontrolu.
Ti sjediš na nebeskom prijestolju
i moćnim pogledom pališ
okrugli plesovi su lagani u prostoru;
Rastjerao si oblake zvjezdane prašine
ispod trona svog sveca
i nazvao ih Božjim svetovima,
Oživio si svaku trunu prašine
i posijano inteligentnim sjemenom;
u ruci držiš knjigu univerzuma,
gde su sve sudbine zapisane
svi svjetovi i sva razumna bića,
milostivo, samo si ti odlučio
udahnite život savitljivim udovima
mrav i lav, kralj pustinje,
razvedri nebo iznad Crne planine,
otjeraj grmljavinu,
odnesi munje i gromove!
(odlomak iz pjesme Petra Petrovića Njegoša Gorska kruna)
I pored male veličine Njeguša, ovo selo ipak ima čime da se pohvali. Ovdje prave najukusniji i najpoznatiji širom Crne Gore neguški sir i pršutu. Pršuta se pravi u svakom domu, pa skoro svuda visi natpis "Domachi pršuta, gospodine i med". Pršut je tradicionalno hrvatsko i crnogorsko jelo - svinjski pršut, koji se dimi na ugljevlju oko mjesec dana, a zatim nekoliko mjeseci suši na hladnom i tamnom mjestu. Takvo meso može se čuvati na sobnoj temperaturi oko godinu dana. Obično se reže na vrlo tanke kriške i služi sa ovčjim sirom, maslinama i lukom.
Njeguši imaju nekoliko restorana i pubova koji poslužuju nacionalnu kuhinju (ne može biti drugačija!), gdje ćete sigurno naći pršrut, sir, svježe pečeni hljeb, ćevape (male kobasice napravljene od čistog mesa), kajmak (pečena pjena obrana od ohlađenog, punomasnog mlijeka; križanac između pavlake, svježeg sira i maslaca) i lokalno, bogatije vino, Vranac. Svratite do puba Zora, gdje će vas dočekati ljubazni vlasnik Nikola i njegov sin Micko; uživajte u čaši rakije s vlasnikom ili jednostavno razgovarajte o životu. Iz ličnog iskustva, autor zna da jezička barijera neće biti problem. Micko, inače, govori i ruski i engleski. Obilan obrok za dvoje u Zori koštat će 20-25 eura. Tamo možete i vrlo jeftino prenoćiti (–). Apartmani Zora.
Na ulazu u Neguši stoji crkva Apostola Petra; oko nje je malo groblje. Ova crkva je izuzetna po tome što nema posebno određen zvonik, zvona možete zvoniti izvana, direktno sa zemlje.
