Početkom ljeta pisao sam o našim prvo iskustvo u posjeti susjednoj Hrvatskojposebno Dubrovnik. Nije tajna da naši sunarodnici u Dubrovnik, koji je na sat vremena vožnje od najvećeg grada Herceg Novog najbližeg hrvatskoj granici, odlaze ne samo zbog utisaka, već i zbog pečata u pasošu. U Crnoj Gori ruski turisti mogu da borave bez viza tri mjeseca godišnje, a maksimalni jednokratni boravak je mjesec dana. Oni koji žele da provedu cijelo ljeto u Crnoj Gori primorani su da putuju u susjedne zemlje na jedan dan po markicu da odbroje novi mjesec i često zbog toga idu u hrvatski Dubrovnik.
Ponovo smo išli u Dubrovnik sa našim ruskim gostima, koji su, nakon što su vidjeli mnoge znamenitosti Crne Gore, željeli vidjeti i Dubrovnik. Odmah ću reći da nam se Dubrovnik ovaj put više svidio. Dio puta nakon granice je još uvijek nedovršen i prekriven krupnim šljunkom, jer je automobil koji nas je preticao udario u kamen i okrhnuo nam vjetrobransko staklo. Šteta 🙁 Dan u Dubrovniku se pokazao sunčanim i suhim, za razliku od oblačnog Bokokotorskog zaliva, što nas je obradovalo. Još jedna stvar koja nas je obradovala bile su cijene –; budući da je glavna sezona završila (bio je 13. oktobar), čak su i cijene parkiranja bile niže; možete parkirati na ulici za 5 kuna po satu (!). – je tek sitniš (oko 0,80 eurocenti). Ovaj put smo bili pametniji i nismo parkirali u podzemnoj garaži, gdje pokazuju svi znakovi u Dubrovniku (Javni parking). Ispostavilo se da stanovnici Dubrovnika nisu posebno naklonjeni Crnogorcima, posebno njihovim automobilima registrovanim u Herceg Novom (prva dva slova na registarskoj tablici, HN0000, to će vam reći). To je stvar prošlosti, ali postoje neki odmetnici koji bi rado ogrebali takav automobil u znak odmazde za bombardovanje Dubrovnika 1991. godine tokom Balkanskog rata (pročitajte više o tome). Evo).
Ovoga puta ljudi su se malo stišali, nije bilo tako vruće, a bilo nam je ugodno društvo 🙂
Preporučujemo vožnju brodom po starom gradu i susjednim otocima, a na pristaništu u blizini starog grada ima takvih brodova koji redovno polaze. Platili smo 10 eura po osobi za 50 minuta šetnje, što nismo nimalo požalili, pogledi su bili odlični.
Na ručku smo zatekli piceriju u kojoj smo probali domaću picu sa pršutom po veoma pristupačnoj cijeni - 2 eura po komadu, po istim cijenama na primorju u Crnoj Gori. Nakon šetnje starim gradom i mini krstarenja, po savjetu jedne Crnogorke, otišli smo na poluostrvo Lapad (nalazi se malo sjeverozapadnije od starog grada, dio je modernog Dubrovnika), lako se pronađite ga na bilo kojoj mapi, lako je navigirati kroz pokazivače grada.
Ovdje smo uronili u tišinu i spokoj uvale Lapad, šetajući i promatrajući ribare koji su lovili prilično velikog cipla. U povratku smo zatekli hrvatsku vinariju, gdje nas je namamila besplatna degustacija 🙂 Degustacija je bila zaista besplatna, ali ovdje su naši prijatelji pronašli poklone koje su dugo tražili, kupujući unikatne likere koji se proizvode samo u ovoj vinariji. Domaći vinari su nam detaljno ispričali pravila proizvodnje vina i dali nam okus soka, vina u procesu fermentacije i gotovog flaširanog vina. Nisam mogao odoljeti i kupio sam jednu za uspomenu 🙂 Inače, evo i FB stranice ove vinarije: http://www.facebook.com/LekriDubrovnik
Bićemo zahvalni ako "lajkate" ovaj unos u Kontaktu ili na Facebooku. Čekamo vas na našim stranicama u kontakt i dalje Facebook.
