Imao sam sreću da poslednje 2 godine provedem na obali Bokokotorskog zaliva u selu zvanom Muo skraćeno - turisti znaju da na obali Boke Kotorske nema potpuno peščanih plaža, a stalni stanovnici znaju da je ovo strana Boke Kotorske nalazi se više od drugih u sjenama čas od Lovćena, čas od Vrmca, u čijem podnožju je spojila svoje uredne kuće. Ipak, obala Bokokotorskog zaliva idealna je za ljubitelje šetnji - kilometri nasipa povezuju sela Muo, Prčanj, Stoliv i tako dalje, što nisam propustio da iskoristim, a danas je moja priča posvećena mom komšiji - grad Prčanj.
Koliko sam često, šetajući nasipom, virio kroz prozore i fasade visokih palata, od kojih mnoge imaju spomen-ploče poput „Ovde je živeo Ivo Vizir“ ili „Ova ikona je dobila na poklon od Don Lukoviča“ ili „ Petar je počivao u ovoj kući Petrović II Negoš. A nedavno mi je u ruke došla knjiga koju je napisao sveštenik i potomak čuvene dinastije Prčanj Luković s početka 20. veka, o istoriji ovog jedinstvenog mesta. Dakle, kada sljedeći put budete prošetali Prčnjem, sjetite se sljedećih činjenica:
1. Uspon Prčnja pao na XVII-XVIII vijek, kada je ovo područje Boke Kotorske bilo u sastavu poznate Mletačke Republike - otuda sličnost sa arhitekturom Sjeverne Italije! Tada je, po savremenim standardima, mali Prčanj imao oko 100 različitih dvorova, a ovo je samo 1300 stanovnika! Prčanj se bavio trgovinom sa Venecijom, Dalmacijom, Turskom, Alžirom - maslinovim uljem i suvim smokvama, sirom i pršutom iz Crne Gore (čuvena neguška pršuta!) i mnogim drugim. Prčanske galije bile su mnogo brže od turskih, koji su u to vrijeme posjedovali Bar i Ulcinj i često su vršili gusarske pohode na područje tvrđave Mamula poznatog turistima. Za posebnu pouzdanost i brzinske kvalitete prčanskim pomorcima je odlikovana odgovorna čast - bili su mletački poštari i dostavljao državnu poštu po prostranstvima Jadrana! Lukovićeva ulica nas podseća na nekadašnju veličanstvenost ovog mesta - možda je mnogima od vas poznato! Ovo posebno bogato šetalište i danas se sastoji od 10 palača koje su nekada pripadale dinastiji pomorskih trgovaca Luković.
2. A s druge strane Prčnja ne možete se sakriti od pogleda divljenja Katedrala Bogorodice. Gradnja katedrale je započeta u vrijeme procvata Prčnja u doba mletačke vladavine, ali ubrzo nakon početka gradnje došlo je do promjene vlasti - raspala je Mletačka Republika. pod pritiskom Napoleona, a njegove zemlje došle su pod pokroviteljstvo Austro-Ugarske, čiji je dolazak u ove krajeve označio novu etapu, ne najprosperitetniju za ovo mjesto. Istovremeno je parna mašina postepeno zamjenjivala jedrenjake, kojima su prčanski kapetani tako vješto upravljali, a Prčanj je postepeno počeo da bledi u senku.
3. Istovremeno, 19. vijek nije prošao nezapaženo - u Prčanima je živio i radio čuveni moreplovac Ivo Vizin - čija je kuća opstala do danas - koja prvi od južnih Slovena koji je proputovao svijet na tvojoj jedrilici.
4. U međuvremenu je kasnila ambiciozna izgradnja ogromne katedrale Bogorodice - sve manje novca stizalo je od pomorske trgovine, a štedelo se Austrougarska, zahvaljujući čijim donacijama je početkom 20. vijeka konačno završena monumentalna građevina.
5. Velika Bogorodičina katedrala zamijenila je raniju Gornju Bogorodičinu crkvu (14. stoljeće), čije su ruševine i danas sačuvane nešto više na planini. Dragi oltar i dragocjenosti preneseni su u novu monumentalnu katedralu na samoj obali, a Gornja crkva Bogorodice počeo opadati. U međuvremenu, na ovoj crkvi se sve do sredine 19. veka nalazilo gradsko groblje i tu su sahranjeni Ivo Vizin i mnogi predstavnici dinastije Lukovića. Ljubitelji planinarenja imaju priliku svojim očima vidjeti dosadan prizor nekadašnje slavne crkve, nedavno opljačkane, uključujući i vandale.
Na ovoj pomalo tužnoj noti, žurim da se odvojim, nadam se da će vam sada nemo kamenje prčanskih kuća i vama malo otkriti svoje priče 🙂 Do ponovnog susreta na prostranstvima sunčane Crne Gore 🙂
